Uncategorized

Moj sedmogodišnji sin je slijep od rođenja.

Moj sedmogodišnji sin je slijep od rođenja. Vaspitavam ga tako da on misli da je normalan i da sve može da uradi i postigne u životu i da ne dozvoli da mu iko kaže suprotno.

Prijatelj nas je zvao na slavu, i naravno tamo su bila i druga djeca, njegovi vršnjaci. Kada je moj sin čuo drugu djecu odmah je otišao kod njih da ih pita da se igraju, međutim oni su se odmah pokupili i otišli u drugu sobu i rekli njemu da neće da se igraju sa njim zato što on ništa ne vidi. On je ostao sam u uglu sobe i ćutao. Srce me je zaboljelo ali ćutala sam za njegovo dobro.Nisu reagovali ni roditelji od te djece. Nakon toga je moj mali opet otišao kod djece i sjeo kod njih. Djeca su se igrala a on je slušao i dobacivao.

Svi su se smijali i ubrzo okupili oko njega. Ostatak večeri su se igrali i smijali i kad smo krenuli kući djeca su plakala zato što ne mogu još malo da se igraju sa mojim sinom. Tako je pozitivan, da prosto privlači energijom. Voljela bih samo da sam jača, plakala sam do jutra. Sine moj, snago moja volim te!

You may also like...